Jedan od najvećih problema koje imamo s osjećajem ljutnje jest popratni strah od nje, koji vodi direktno u potiskivanje, a potom u eksplozivne reakcije.
Nedavno sam pisala kako je iznimno bitno stupiti u kontakt sa svojom ljutnjom kako bismo je pretvorili u snažan alat uz koji ćemo postavljati odlučne granice na smiren način, umjesto da je izražavamo ‘van svoje kontrole’.
No, da bismo svoju ljutnju uopće krenuli integrirati, prvo trebamo poraditi na strahu od toga da je osjetimo.
Kada sam na svojoj psihoterapiji prvi puta dublje krenula u susret s ovom snažnom emocijom, iznenadila sam se koliko je postoji unutar mene.
Nisam imala pojma da sam, zapravo, toliko ljuta!
A taj dubinski osjećaj bio je uvijek tu, htjela ga ja osjećati ili ne, baš kao što je i u većini drugih ljudi. I izlazio bi van u žestokim reakcijama najviše onda kada bi me moj sin nečime, ni kriv ni dužan, izbacio iz takta.
Spoznaja da nije njegovo (ili bilo čije) ponašanje krivac za moje osjećaje, već ih samo aktivira, pomogla mi je da vremenom u ogromnoj količini smanjim burne reakcije.
Tu ljutnju nosimo svi u sebi, netko više, netko manje. No, da bismo njome ovladali kada krene prema van (npr. kao dernjava na dijete ili žustar odgovor partneru), prvo s njome moramo uspostaviti kontakt – dok je još duboko u nama.
Zbog čega je važno osjetiti svoju ljutnju?
I da, za to treba ogromna hrabrost jer ne znamo što ćemo točno pronaći.
‘Što ako postanem stalno ljutita osoba koja se više ne zna kontrolirati?’, univerzalna je zastrašujuća misao koja prati ovaj proces.
No, kao netko tko je našao pravi ocean ‘teških’ emocija unutar sebe, mogu vam garantirati da, jednom kada ih upoznate – kreće ono pravo.
Poznavanje sebe. Prihvaćanje.
Istinska ljubav prema sebi i prema životu.
Sloboda da budete baš ono što jeste.
Ogromna snaga koja dolazi s integracijom ove snažne energije.
I, ono najvrjednije, nove dimenzije unutarnjeg mira i povezanosti sa sobom koje omogućuje svjestan i prisutan odnos sa sobom i djetetom.
Kako započeti ovaj proces?
Sve što je potrebno za polagane i nježne susrete s ljutnjom jest – namjera. Jasna namjera da ste spremni izaći iz začaranog kruga frustracije i ljutitih reakcija te odabir metode za koju osjećate da je najviše po vašoj mjeri – bilo da je riječ o meditaciji, psihoterapiji ili tek mini pauzama u danu u kojima ćete samo udahnuti i osjetiti u tijelu emocije koje kroz vas prolaze u trenutku.
Iako se moj prvi bliski susret s ljutnjom zbio na psihoterapiji (što je uvijek dobar početak jer je riječ o potencijalno retraumatizirajućem iskustvu), ono što mi je najviše pomoglo u njenoj integraciji bila je meditacija.
Sjedila bih u tišini i samo je promatrala. Pojavljivale bi se misli koje bi ljutnju osuđivale i pokušale je prisilno ‘riješiti’, no i one bile tek dio iskustva. Ostajala bih čvrsto ukorijenjena u promatranje ljutnje kao fizičke senzacije i sve više osjećala kako, prvi puta u životu, ja vladam njome, umjesto da strepim od svojih reakcija pod njenim utjecajem.
Koju god metodu odabrali, svaki pokušaj za svjestan kontakt s ljutnjom sve više će vam pružati iskustvo njenim ovladavanjem i oslobađanjem potisnutog dijela sebe koje žudi biti viđeno, voljeno i izraženo na zdrav način – kao smirena i odlučna reakcija primjerena situaciji.