O postavljanju granica na nježan i odlučan način, kao što nas uči pozitivna disciplina, rečeno je već gotovo sve. Znamo što trebamo govoriti, ali mnogi od nas nisu posve sigurni kako ovaj spoj empatije i zauzimanja za sebe provesti u djelo
Prije nekoliko mjeseci upisala sam izvrsnu edukaciju kod Žane Erdeljan u kojoj sam, uz pregršt korisnih savjeta o odgoju senzitivca, slušala o važnosti primjene načela pozitivne discipline, u kojoj je naglasak na postavljanju granica na nježan i odlučan način.
Zvuči odlično, zar ne?
Oduševio me taj koncept – nježno i odlučno. Da, baš sam tako željela odgajati svoje dijete!
No, nakon početnog entuzijazma shvatila sam da – nemam pojma kako se to rad!
Najčešće bih bila nježna (85% vremena minimum…), a odlučnost… Pa, morala sam sama sebi priznati da bi to češće bilo izricanje pravila i posljedica u povišenom tonu koji je više imao veze s mojom frustracijom, nego stvarnom odlučnosti.
Ali, kako mi je kvalitetan odgoj sina pri vrhu ljestvice prioriteta zajedno s osobnim razvojem (jer je prvo nemoguće bez drugog), tako sam odlučila pristupiti postavljanju granica na mindful način.
Za početak, počela sam primjećivati okidače – koje su to situacije u kojima je potrebno postavljati granice na nježan i odlučan način?
U njima sam češće koristila rečenice poput ‘vidim da ti je lijepo u parku i sada moramo doma’ s istinskom empatijom… ali i dalje je nedostajala ta ključna odlučnost.
Odlučnost nisu riječi koje govorimo, nego energija koja stoji u njihovoj pozadini
Naime, riječ je o energiji koja stoji iza naših riječi, a ne onome što govorimo.
Riječ o stavu koji zauzimamo.
I ovdje su mi mindfulness i psihoterapija došli u pravom trenutku.
Na psihoterapiji naučila sam (iskustveno) kako odlučnost polazi iz svjesnog kontakta s ljutnjom – emocijom koja prvenstveno postoji kako bi nam pomogla postavljati granice!
Kada sam na svjestan (mindful) način počela osjećati svoju ljutnju u situacijama koje me okidaju, umjesto da bih je potisnula ili povisila ton, iskoristila sam je!
Iskoristila sam tu snažnu energiju ljutnje da jasno i ODLUČNO kažem – ‘ne’.
Da postavim granicu, kada god OSJETIM da je potrebna. Nježno i odlučno.
Kako odlučno postaviti granicu?
Što je prvo što možeš napraviti da bi odlučnije postavljala granice?
Napravi jednu vrlo kratku vježbu koja će ti osvijestiti energiju odlučnosti koju već posjeduješ u obilju – i poveži se s njom!
- Zamisli situaciju u kojoj jednostavno nema šanse da bi dozvolila da se prekrši tvoja granica. Situacija u kojoj bi lakoćom rekla ‘NE’ i u potpunosti znala da nema te sile koja će te natjerati da se predomisliš.
Npr. Dijete inzistira da usred zime posve golo otiđe u park ili te moli da umjesto ručka pojede cijelu kutiju keksića.
2. Kada si zamislila situaciju u kojoj je tvoje ‘NE’ u potpunosti finalno, osjeti gdje to ‘NE’ osjećaš u tijelu. Poveži se s tim osjećajem. Upij njegovu energiju. Učini ga poznatim.
Ovu mini vježbu povezivanja s odlučnosti možeš raditi svaki puta kada osjetiš da čvrsto iza nečega stojiš, kako bi upravo tu energiju učinila dostupnijom u situacijama u kojima se kolebaš i krećeš u pregovaranje s djetetom koje te vodi u frustraciju (npr. dijete te silom želi nagovoriti da pogleda još jedan crtić, a onda zbog toga kasnite i ti ubrzo gubiš živce).
Ovakav mindful pristup postavljanju granica vremenom dovodi do toga da nježno i odlučno ‘NE’ sve više dolazi po automatizmu, pritom nas oslobađajući osjećaja nemoći – glavnog krivca koji nas vodi u burne reakcije.